Svjetski šampion u WBU kategoriji Ratko Drašković, podstaknut nedavnom skupštinskom debatom kada su poslanici žestoko kritikovali ministra sporta zbog, kako navode, očiglednih dvostrukih aršina oko priznavanja rezultata sportistima, javno se obratio Nikoli Janoviću.
U pismu dostavljenom našoj redakciji, podsjeća ministra da je svjetski šampion u WBU kategoriji, prvi put postao 2014. godine, kada mu je u čast pobjede prijem organizovao gradonačelnik Nikšića Veselin Grbović. Tadašnji premijer, sadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović mu je i lično čestitao. Mediji su objavili čestitke predsjednika Olimpijskog komiteta Crne Gore Dušana Simonovića i mnogih drugih političkih i javnih ličnosti, ali i partija, kao i poklonika boksa sa svih kontinenata...
– Na zasjedanju Skupštine Crne Gore preko mojih sportskih dometa svjetskog značaja ipak ste pokušali da ponizite i dezavuišete WBU federaciju, kao i mene samog. I to ste činili pred očima javnosti, pa se bar pola Crne Gore smijalo nevještom i providnom tumačenju. Ovih dana treba da Vam se obrati i predsjednik WBU-federacije u znak protesta, i da Vam i on lično saopšti da se u svim najvećim sportskim i ekonomski najjačim zemljama boksuje za WBU titulu, za koju ste lično izvoljeli da Vam se zbog nečega ne sviđa.
Rekoste, da zna Drašković o kojoj se verziji radi, a i zaista znam, i to dobro, i čast mi je što sam preko te asocijacije stao rame uz rame sa WBU šampionima kao što su Formen, Rahman, Roj Džons Junior i ostala velika imena, šampioni u toj federaciji. Istovremeno, i Vi i ja znamo da je boks i popularniji i bolje rangiran u svijetu vrhunskog sporta nego vaterpolo, ali ja sve sportove cijenim i uvažavam, nezavisno od toga ko se kojim bavi – navodi u otvorenom pismu Drašković.
On dodaje da umjesto da ispravi diskriminaciju, koja se zbog, kako smatra, njegove političke i nacionalne nepodobnosti, jer je Srbin, vrši nad njim, i to već više godina, ministar ne čini ništa da ga zaštiti kao sportistu.
– Kada je na snazi bio stari Zakon o sportu, predao sam uredno dokumentaciju po stavu 2 Zakona o sportu iz 2007. godine za zvanje vrhunskog sportiste. Moj predmet je potpisao predsjednik OKCG Dušan Simonović, ali nije htio tadašnji direktor za sport Baćo Drobnjak, uz obrazloženje da sam ga, navodno, fizički napao, iako tu personu nikad nijesam sreo ni vidio. No, očigledno su i tada i sada u pitanju zakulisne radnje i političke montaže da budem onemogućen u sticanju zasluženog tretmana i zvanja – navodi u pismu Drašković.
Podsjeća, karijera traje od 1981. do 2018. godine.
– Dakle, skoro onoliko koliko ministar Janović danas ima godina. U tom periodu sam sedam puta bio šampion Crne Gore, a bio sam i šampion SFRJ, Balkana i omladinski šampion Evrope, a osvajač sam i mnogih međunarodnih turnira, i dva puta bio proglašen za najboljeg sportistu Nikšića. Dva puta sam osvajao titulu šampiona svijeta u WBU asocijaciji, i imam najviše profesionalnih mečeva u istoriji jugoslovenskog boksa – podsjeća Drašković.
Vjerovatno je sve to, smatra Drašković, za Janovića beznačajno...
– Moj ugled u Crnoj Gori i svijetu nećete moći poništiti. Interesantno je i da su se dvije dame, poslanice iz mog i njihovog Nikšića, dakle, moje drage sugrađanke, iskazale na Odboru za sport kao poznavateljke plemenite vještine, posebno u profesionalnim krugovima, pa su glasale protiv amandmana koji je grupa poslanika podnijela u želji da se ispravi nepravda prema meni. Da sam znao da su toliko stručne u sferi boksa, lično bih obje još prije dvadesetak godina direktno uključio u svoj stručni štab u želji da unaprijedim vlastite rezultate uz njihove dragocjene savjete i poznavanje boksa i bokserskih asocijacija kao što je WBU – ocijenio je Drašković.
On zaključuje da se Janovićev nesporni ugled iz sfere sporta neosporno kruni u sferi politike i baca sjenku ne samo na njegove ukupne sportske rezultate, nego i na ličnost u cjelini.
– I ne zaboravite, ministre, da u pokušaju da omalovažite moje sportske rezultate i mene kao profesionalnog boksera iz Crne Gore, istovremeno pokušavate i da omalovažite crnogorski sport i Crnu Goru kao zemlju. A u njenu istoriju moji preci su utkali svoje živote i ostali upamćeni kod svih poštenih i objektivnih ljudi i građana. Umjesto da budete i u Skupštini veliki borac iz vaterpolo bazena, Vi sami sebe zasad uspješno potapate u skupštinskim klupama, mada svugdje, pa i u našem parlamentu, postoji šansa da se vratimo spoznaniju svakog pa i sportskog prava – zaključio je Drašković.
R.K.